SOHBET PETKOM  (22. 11. 2019)

Gospodaru, pokloni nam mudrost i udruži nas sa dobrim i čestitim robovima Tvojim! Uzvišeni Allah kaže: „Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominju.“(El-Ahzab, 21.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek je bio nasmijan, prirodno jednostavan i krajnje ljubazan, a ne grub i osoran, niti galamdžija. On nije bio prostak, niti je previše kudio niti hvalio. Sebe je poštedio od tri stvari: pretvaranja, prekomjerna govora i onoga što ga se ne tiče. Sabesjednike je poštedio od tri stvari: nikoga nije kritikovao, nalazio mu mahanu, niti istraživao njegovu sramotu. Govorio je samo ono za što se nadao da će imati nagradu. Smijao se onom čemu se i oni smiju, divio se onom čemu se i oni dive. Bio je strpljiv prema strancu na grubom izražavanju. Govorio je: – Kad vidite potrebnoga da nešto traži, pomozite mu. Prihvatao je samo primjerenu pohvalu. Nikoga nije prekidao dok ne bi završio, ili sam ustao da ide. Govorio je krajnje koncizno i jasno, niti suvišno niti prekratko. Bijaše blag, jednostavan i lahak. Nije bio nepristupačan niti odbojan. Cijenio je blagodat, čak i ako je bila neznatna. Njegova ljutnja nije se zaustavljala, kada bi i najmanje pravo bilo uskraćeno, sve dok se ne bi izborio za njega. Nije se ljutio zbog sebe niti je uzvraćao. Vrijeme kojim raspolaže dijelio je na troje, na dio koji pripada Uzvišenom Allahu, dio koji pripada porodici i dio koji pripada njemu, tako što bi svoj dio raspodijelio između sebe i ljudi, koristeći time običnom svijetu posredstvom bližih saradnika, tako da im je bio svima dostupan. Bio je oprezan prema ljudima i suzdržan, ali bez toga da je ikome uskratio svoj osmijeh i ljepotu naravi. Pohvalio bi ono što je dobro i podržao, a osuđivao je ono što ne valja i prigušivao. Bio je odmjeren i neprevrtljiv. Njemu najvredniji bio je onaj koji je bio bez koristoljublja najkorisniji, a najugledniji kod njega je bio onaj od njih koji je bio najsolidarniji i najsusretljiviji. Nije ni sjedao niti ustajao a da nije zikrio. Nije za sebe imao rezervisana mjesta i to je zabranjivao. Kada bi mu se neko obratio zbog neke svoje potrebe, on bi mu je ispunio, ili bi mu pak uputio neke olakšavajuće riječi. Njegovo sijelo je bilo sijelo blagosti, stida, strpljenja i povjerenja. Na njemu se nisu podizali glasovi niti se časti sumnjičile