SOHBET PETKOM  (30. 01. 2026)

Gospodaru, pokloni nam mudrost i udruži nas sa dobrim i čestitim robovima Tvojim!

Poštovane sohbetdžije, kao što znate, nalazimo se u mjesecu Ša‘banu, mjesecu dubokih poruka, velikih preispitivanja i tihih odluka. U mjesecu Ša‘banu se dogodio jedan od najvažnijih trenutaka u povijesti islama – promjena kible. Ali ta promjena nije bila samo okretanje tijela u drugom smjeru. To je bio ispit srca, pokornosti i pravca života.

Uzvišeni Allah kaže:“Vidimo Mi kako pogled prema nebu upireš, pa ćemo ti sigurno dati da se okreneš prema kibli kojom si zadovoljan. Okreni lice svoje prema Mesdžidul-haramu…”(El-Bekare, 144)

Ashabi su do tada klanjali okrenuti prema Bejtul-Makdisu, a zatim su, po Allahovoj naredbi, bez rasprave i bez zadrške, promijenili pravac – čak i usred namaza. Jer njihova kibla nije bila građevina, nego Allahova naredba.
I upravo ovdje se rađa pitanje koje mjesec Ša‘ban postavlja i nama danas: “Prema čemu je okrenuto naše srce? Koja je naša kibla u svakodnevnom životu?”

Mi danas tačno znamo gdje je Kaba. Znamo fizički pravac. Ali kibla srca je ono što nas zaokuplja kada nismo u namazu: ono što najviše volimo, čemu dajemo prednost, zbog čega se radujemo i tugujemo.

Allah Uzvišeni kaže:“Zar nisi vidio onoga koji je svoju strast uzeo za svoga boga?”(El-Džasije, 23)

Ovaj ajet nas upozorava da kibla može postati dunjaluk, imetak, položaj, mišljenje ljudi – ili vlastiti ego.

Hasan el-Basri, rahimehullah, je rekao:“Čovjek može klanjati, postiti i učiti Kur’an, a da mu je srce vezano za dunjaluk.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:“Ša’ban je mjesec između Redžeba i Ramazana kojeg ljudi zapostavljaju. U njemu se djela uzdižu Gospodaru svjetova, pa volim da se moja djela uzdižu dok sam u postu.”

Ako se u Ša‘banu naša djela izlažu Uzvišenom Allahu, onda je to vrijeme da provjerimo smjer naših djela. Jer nije isto hodati prema Kabi i hodati od nje – čak i ako se nalazimo blizu.

Uzvišeni Allah kaže:“I Kiblu prema kojoj si se prije okretao postavili smo samo zato da razlučimo one koji će slijediti Poslanika od onih kojim će se vratiti tamo odakle su došli…”(El-Bekare, 143)

Promjena kible bila je test pokornosti. Ša‘ban je isti takav test i za nas: hoćemo li se okrenuti Uzvišenom Allahu prije Ramazana ili ćemo u Ramazan ući s istim starim pravcem.

Džunejd el-Bagdadi, kadesellahu sirrehu, je rekao:“Okrenuo sam se Uzvišenom Allahu onoga dana kada sam shvatio da sam se godinama okretao samo sebi.”

Ove riječi ne govore o ostavljanju grijeha, nego o ostavljanju skrivenog ega. Džunejd je shvatio da se čovjek može okretati Allahu tijelom, a sebi srcem – čak i u ibadetu. Ako je naša namjera „JA“ – vrtimo se oko sebe. Ako je naša namjera Uzvišeni Allah – tada se okrećemo Njemu.

Uzvišeni Allah kaže:“I ne budi od onih koji zaboravljaju Allaha, pa On učini da sami sebe zaborave.” (El-Hašr, 19)

Čovjek koji je stalno zaokupljen sobom, svojim strahovima i željama, zapravo je okrenut sebi kao kibli.

Prenosi se da je neko upitao Džunejda:“Kada sam najbliži Uzvišenom Allahu?” On je odgovorio: “Kada prestaneš gledati sebe u onome što radiš za Njega.”

Imam el-Gazali, rahimehullah, je rekao:“Srce je kao ptica: ako mu je pravac pogrešan, krila mu ne koriste.”

Zato je Ša‘ban mjesec odluke: ili ćemo promijeniti kiblu srca prije Ramazana, ili ćemo u Ramazan ući s istim starim smjerom.

Također, ne zaboravimo u ponedjeljak navečer, barem jedan dio provesti u ibadetu, dovi, podijeliti sadaku, jer je to noć za koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah u noći sredine Ša‘bana pogleda u Svoja stvorenja i oprosti svima, osim onome koji čini širk i onome koji je u zavadi (sa svojim bratom).”

U drugoj predaji stoji:“U noći sredine Ša‘bana Allah spusti Svoju milost na dunjalučko nebo i oprosti više ljudi nego što ima dlaka na ovcama plemena Kelb.”